Zbogom prijatelju moj

Neka te andjeli zauvijek odnesu
leprsavim krilima bijelih pahulja,
u vjecnost njeznosti,ljubavi i sreće
gdje zauvijek će tvoja dusa da se kreće.

Neka ti beskrajno plavetnilo neba
zauvijek bude topli skromni dom,
a srebrenih, blistavih zvijezda roj
vjecna postelja, prijatelju moj.

Neka ti osmjeh vjecno lebdi na usnama
dok se seces zelenim nebeskim dolinama,
i zanjes zlatno klasje rodnoga zita
bas kao nekad’, sjecam se slika.

Neka se sunce sa tobom smjesi
na one sto ostadose za tobom,
i ja ću tako da te se sjecam
prijatelju moj, zauvijek zbogom.

Објављено у:  on март 16, 2008 at 9:15 pm Оставите коментар

URI до повратне везе овог уноса је: http://dadinkutak.wordpress.com/2008/03/16/zbogom-prijatelju-moj/trackback/

RSS извор за коментаре на овај чланак.

Leave a Comment