Al’ čemu rijeci utjehe?? prekasno je,
čemu tuga sa biserima mladosti
što se pokidase sa njezene niti
jednoga zivota, jedne radosti??Cemu boli za zrncima snova,
sto oseka sudbine odnese u dubine,
sto kad’ kad’ neka plima nova
baci na obalu jedne sudbine.Ne tuguj, ne zali, ne boli,
samo budi, to je dovoljno,
samo postoji.
Divna pesma, zaista je sreca kada imas nekoga da mu to napises, jer to je u biti najvaznije, to da imamo nekoga.