Cekat’ ću te ove besane noći
dodji da nam se duse opiju,
umjesto vina tugu ću da tocim
neka boli, al’ ne daj suzama da liju.
Napij se tuge s’ usana mojih
gorke su poput cemernog’ otrova,
napicu se i ja sa usana tvojih
ostace nam dusa zauvijek krvava.
Ne krij taj pogled proljetnih polja
opij se mojim punim tuge,
odvescu te u carstvo jednoga bola
gdje te nikada nisu vodile druge…
