Jelena, zena izgubljena

Pruzi svoju ruku
ovoj ruci sto drhti,
povescu te tamo
gdje nema smrti,
gdje ljubav se radja
svakog novog trena,
gdje Jelena nije
žena izgubljena.

Cujes li vapaj duse moje
zove te, dodji u snove moje,
u polju sa bezbroj bijelih gerbera,
ceka te bosa, njezna i snena,
ceka te jedna žena Jelena.

 Ovdje su suze biseri bijeli,
oci uplakane,pupoljci zeleni,
drhtava ruka, snijezna pahulja,
ovdje Jelena nije izgubljena.

Uzmi me njezno u narucje svoje,
sapuci mi tiho, milo moje,
sapuci njezno, makar i laži
neka me samo sapat tvoj mazi.

Uspavaj me tiho
da niko ne cuje,
da dusa ne zna
kako da boluje,
neka me ne bude iz ovoga sna
jer Jelena je zauvijek izgubljena.